LJETO 2012

Ovaj puta ništa konkretnoga za piskaranje, već čisto da saberem dojmove iz ljeta 2012 iako se sve skupa proteže od proljeća do jeseni, i zadovoljim svoje skribomanske potrebe.

Ukoliko izuzmem činjenicu da sam na samom početkom godine ostao bez posla i da mi je obrt na aparatima za održavanje života (iako su i oni od slabe pomoći), stvari uopće nisu bile tako loše. No ovo s poslom tako i tako ne spada u ljeto, već u zimu.

Za početak malo o stvarima koje nisu vezane uz izletovanja

Upoznah ovo ljeto masu novih ljudi, neka prijašnja poznanstva se polako pretvaraju u prijateljstvo, dok su druga poznanstva koja su krenula online krenula i jako lijepo uživo. Fino je krenulo, i to poznanstvo je također imalo veliki potencijl prerasti u prijateljstvo, no bješe to burno poznanstvo koje se, umjesto da se pretvori u prijateljstvo, na žalost u jednom trenutku rasplinulo. I to iz meni uglavnom čudnih i neshvatljivih razloga. Iskreno mi je žao zbog toga, ali što sad, život ide dalje. Veća je tragedija što o svakom čovjeku mislim pozitivno dok se ne pokaže suprotno. Nastojim nikoga ne osuđoivati unaprijed. No to zna završiti bolnim prizemljenjem. Čovjek misli da koliko – toliko poznaje ljude oko sebe, ne nužno prijatelje, već i poznanike i stvori si ovakvu ili onakvu sliku o njima. Nekada je to slika vrckavih i zabavnih ljudi, nekada nemate neko određeno mišljenje o nekome, no tada zna uslijediti tvrdo prizemljenje. Ti isti ljudi o kojima ste mislili dobro, ili niste mislili ništa određeno, naprave gadne stvari koje se dešavaju tamo negdje na TV-u, u novinama i slično. Ne očekujete da se to može desiti u vašoj bližoj okolini. Neki naprave drugima nažao zbog svoje nepromišljenosti, a drugi zbog svojih niskih pobuda ili ega. Dobra stvar je da su neki ljudi pokazali žaljenje i sram zbog učinjenog, pokazalo se da u tu skupinu spadaju ovi koji su sranje napravili zbog nepromišljenosti. No usprkos tome ostaje gorak okus. O ovima koji žaljenje i sram pokazali nisu, ne vrijedi trošiti riječi. 🙁  Začudi se čovjek koliko naizgled "normalnih" ljudi oko nas to nisu.

Još jedna stvar koja žalosti, upoznah neke mlade ljude, jedna osoba od 19 godina se bori s karcinomom, druga od 18 se bori s Arnold-Chiarijevom malformacijom, neke druge osobe, malo starije ali ne puno, se također bore sa zdravljem. Ne znam, da li je u pitanju konstelacija zvijezda, sudbina, ili nešto treće (doduše, ne vjerujem u takve stvari, ali dobro zvuči), ali zašto tako mladi ljudi tako rano obolijevaju od tako teških bolesti? Ukolikog bog postoji, u što ne vjerujem, onda je sličniji poimanju vraga no boga. 

A sada o ljetu, točnije proljeću:travanjski izlet s Klikovcima

Pustešestvije su krenule s družbom iz fotokluba Klik (Mario, Roman, Selma, Ronald i ostatak ekipe). Dobra ekipa, i zabava može početi. U pitanju je bio jednodnevni izlet u Međimurje, krenulo je s posjetom ekipi iz fotokluba Čakovec koji je organizirao projekt "Čakovec u obscuri", preko razgledavanja valjda pola Međimurja. Koliko smo se zabavljali dovoljno govori činjenica da smo, navigaciji usprkos, uspjeli umjesto na seoskom gospodarstvu Goričanec završiti na Hrvatsko – Slovenskoj granici koja se nalazi usred žitnih polja. 🙂 Kraj izleta je završio u gore spomenutom izletištu, odnosno seoskom gospodarstvu Goričanec. Kako smo se proveli u Goričancu možete pročitati u članku Može li vino spasiti hranu.

Međimursko polje maslačaka

Međimursko polje maslačaka

Izlet s Klikovcima u svibnju

Već dva tjedna kasnije je usljedio izlet s istom ekipom. Ovaj puta se išlo na turneju po Istri. Kakav je to izlet bio. Krenulo se iz Zagreba gdje je vladalo pravo jesensko vrijeme, kiša je padala nemilice. Kada smo došli u Gorski Kotatar, vrijeme je bilo pravo zimsko. Pazite, radi se o 13. svibnju, a ralice imaju pune ruke posla! Kako je snijeg sumanuto padao dovoljno govori priložena fotografija snimljena mobitelom.

Gorski Kotar 13. svibnja 2012

Gorski Kotar 13. svibnja 2012

Napokon stižemo u Rijeku i lagano putujemo prema prvoj destinaciji gdje je predviđena veća stanka, Mošćenička Draga. Vrijeme, netko će reći da je bolje, a netko da je gore, ja ću ga okvalificirati kao loše proljetno vrijeme. Umjesto snijega nas je dočakala kiša i jaka bura. Kako se držim one poznate izreke Roberta Cape "Ukoliko fotografija nije dobra, nisi bio dovoljno blizu", uspio sam se dovesti u situaciju da me prilikom fotkanja valova jedan ogroman val poklopi od glave do pete. Srećom sam imao nepromočivu jaknu, a mokre hlače, što sad, bilo je i gorih trenutaka u životu. 🙂 Nakon Mošćeničke Drage je uslijedio Rovinj gdje se vrijeme promijenilo u pravo proljetno. U rovinju smo se rasštrkali svako svojim putem te se skupili u dogovoreno vrijeme kako bi krenuli put Savudrije. A u Savudriji, pravo ljetno vrijeme, toplo, sunčano… samo su nam nedostajale ležaljke za plažu i krema za sunčanje.

Savudrija

Savudrija

 

Fotojanjetina, odnosno, Fotočobanac 2012

Već sljedeći vikend je usljedio pravi rusvaj. Dva dana uživancije u Novoj Gradišci na sada već tradiconalnoj Fotozineovoj Fotojanjetini, koju je prije četiri godine pokrenuo osnivač Fotozinea Janko Belaj) ovaj puta u organizaciju Novogradiškog fotokluba F4 na čelu s Igorom Hercegom. Evo i galerije sabranih nedjela s Fotojanjetine. A ovdje je i put koji sam prešao na samoj Fotojanjetini. Što se fotki tiče, samo jedan snapshot koji me koštao uboda pčele (opet sam se držao one poznate maksime, ako fotka ne valja, nisi bio dovoljno blizu).

 

Ukoliko si preblizu, slijedi ubod pčele

Ukoliko si preblizu, slijedi ubod pčele

 

Revja PanDorA' s VicTory DeSigN

06. lipnja je uslijedila revija PanDorA' s VicTory DeSigN u klubu Sirup. Iza imena PanDorA' s VicTory DeSigN se krije apsolventica Tekstilno tehnološkog fakulteta u Zagrebu imena Viktorija Kulonja. O njoj će se, siguran sam u to, još podosta čuti. Već i na ovoj fotografiji podsjeća na čuvenu Coco Chanel. 🙂

Viktorija Kulonja ili PanDorA' s VicTory DeSigN

Viktorija Kulonja ili PanDorA' s VicTory DeSigN

 

Poučna staza "Od sela roda do sela roda"

16. lipnja je usljedio pohod u Zdenčinu i okolne šume. Udruga "Zdenčina 1562" je otvorila poučnu stazu kroz krajolik u okolici Zdenčine, sve skupa je popratila i izložba fotografija divljači koja obitava u tim krajevima. Velik doprinos organizaciji susreta je dao i fotozinovac Klopek pa sam cijeli kraj oko Zdenčine u šali nazvao Klopeklandom.

Otvaranje rudnika Svete Barbare u Rudama i Sajam vatrometa u Zagrebu

29. lipnja je uslijedilo otvaranje rudnika Svete Barbare u Rudama te bjesomučno trodnevno fotkanje vatrometa u Zagrebu. Nije baš da se nekuda putovalo, ali svejedno su to bila tri dana za pamćenje.

Izleti i fotozinovaca na Mrežnicu i Kupu

Sklapanje zilberice

Sklapanje zilberice

07. kolovoza, izlet 7 fotozinovaca i fotozinovki (Sena, Ivan i ostatak društva) na rijeku Mrežnicu. Izlet za pamćenje, i to velikim dijelom zahvaljujući karlovačkom fotografu Mariu Glaviću poznatijem kao mrml. Naime, on nas je kao poznavatelj rijeka u okolici Karlovca prvo odveo na Kupu. No kako je ženslom dijelu društva voda bila hladna, bilo je potrebno potražiti drugu lokaciju. Tada nas je odveo na komadić obale na rijeci Mrežnici koji je gotovo čitav dan bio samo naš. Nigdje nikoga, tu i tamo je prošao koji stavnovik okolnih sela, što bi se reklo, "mir božji", nema gužve, nema galame. OK, to baš i nije točno, ako je netko bučio to smo bili mi. Osim izležavanja na suncu i brčkanja u Mrežnici, imali smo, kako se vidi iz priloženog,  i pravi mali fotosesion na Mrežnici. Kakvo bi to bilo druženje fotografa kada nebi fotkali? 😀 Kaže jedna stara fotografska izreka, koju fotografija vjerno ilustrira: ukoliko jedan fotograf ne može sklopiti zilbericu mamutskih dimenzija, onda to mogu napraviti dva fotografa. 🙂 Nakon cjelodnevnog brčkanja u Mrežnici usljedio je gastro dio, žderačina u restoranu u Donjem Zvečaju. Još jednom, hvala mrmlu na dobroj organizaciji ovog izleta.

Već 20. srpnja se skupila jedna manja skupina fotozinovaca i zaputila na cjelodnevno brčkanje u Kupi, ovaj puta u Kamanju. Očito nam se dopalo područje Gorskog Kotara i njegovih rijeka.

Astrofoto izleti na Petrovu Goru

Između ovih izleta Fotozineovaca na rijeke se utrpao i jedan astrofoto izlet na Petrovu Goru 13. srpnja. Na tom izletu smo imali i teleskop, ne nekakvu igračku, već pravi teleskop za koji vam je potreban karavan da biste ga uopće mogli transportirati. Da bi idući astrofotoizlet, u ponešto izmijenjenom sastavu, pridružio nam se Nik) bio već 12. kolovoza zbog promatranja i fotkanja perzeida (Suze Svetog Lovre). Prvi izlet sam bome jako dobro upamtio. Smrznuo sam se, zdravo seljački rečeno, k'o pizda. Zašto? Zato jer je dio ženskog dijela izletnika, neću spominjati imena valjda će se dotične prepoznati 🙂 na Petrovu Goru došao obučen poprilično oskudno. Kratke hlače i maice kratkih rukava. Što je sasvim u redu za po Zagrebu, ali ne i za po noći na Petrovoj Gori. Ja sam sebi za noć, koja na Petrovoj Gori i usred ljeta zna biti prohladan, uzeh gornji i donji dio trenirke te veliku deku. No kako se ženski dio društva počeo smrzavati, a ja fino odgojen dečko, reklo bi se "bečka škola", jednoj ustupih trenirku, drugoj deku. I tako ja ostadoh u kratkim hlačama i maici kratkih rukava. No hajde, ova kojoj sam ustupio deku se smilovala pa smo se oboje jedno vrijeme utrpali pod jednu deku, da ne dođem kući baš ukočen od hladnoće. Na oba izleta smo imali bliski susret s lisicom. Zamorac s Fotozinea je čak uspio snimiti filmić tog susreta na prvom astrofoto izletu.

Da se pridružim s materijalima, evo i jedne moje fotke perzeida.

Perzeid

Perzeid

 

Špancirfest u Varaždinu

Za kraj ljeta je ostao već tradicionalni Špancirfest u Varaždinu. Išlo se čak dva puta, prvi puta 30. kolovoza i drugi puta 2. rujna), što reći, puno koncerata i dobre zabave. Mogu kao zagrepčanin samo žaliti što u samom centru Zagreba ne postoji nešto slično. Najbliže Špancirfestu je Rujanfest koji je ove godine s Bundeka preseljen bliže Sloveniji (kod West Gatea) no centru Zagreba.

Ostali izleti

Kako ne bih previše odužio ovaj tekst, i sada je već predug, moram napomenuti da je uz gore navedene izlete bilo još mnoštvo manjih izleta na Sljeme, Samoborsko gorje, kanjon rijeke Kamačnik, kao i na izložbu fotozinovke Rudle u Vrbovskom. Mahom su to bili izleti u dvoje ili u troje. Često s mladim i talentiranim fotografom Hrvojem Golubićem koji samo treba dočekati da netko primjeti njegove odlične radove i da ih adekvatno honorira u vidu hrpe šuškavih krznenih životinjica. Iako je financijska kriza uzela danak, držim se one izreke: "lova nije problem, love nema". Svi ovi izleti mogu koštati poprilično malu svotu novaca ukoliko se čovjek dobro organizira i nema prevelike prohtjeve.

No da, usprkos ovako tmurnom završetku, a bome i početku, ne mogu se požaliti na ovo ljeto. Bilo je svijetlih i ne tako svijetlih trenutaka, ali sve u svemu, ljeto bješe odlično.

Tomislav Čar

  1 comment for “LJETO 2012

  1. 4. prosinca 2012. at 23:48

    Već sljedeći vikend je usljedio pravi rusvaj. Dva dana uživancije u Novoj Gradišci na sada već tradiconalnoj Fotozineovoj Fotojanjetini, koju je prije četiri godine pokrenuo osnivač Fotozinea Janko Belaj ) ovaj puta u organizaciju Novogradiškog fotokluba F4 na čelu s Igorom Hercegom . Evo i galerije sabranih nedjela s Fotojanjetine . A ovdje je i put koji sam prešao na samoj Fotojanjetini. Što se fotki tiče, samo jedan snapshot koji me koštao uboda pčele (opet sam se držao one poznate maksime, ako fotka ne valja, nisi bio dovoljno blizu).

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

− 4 = 1