KOLOR PROFILI, ŽELIM ZNATI (1)

Kako mi prijatelji znanci i neznanci često postavljau pitanja o color managementu i kako na papiru dobiti što vjerniji otisak onome što vide na monitoru, došlo je vrijeme da se ponovo malo raspišem na tu temu. Ako se ne varam, zadnji tekst na tu temu sam pisao negdje 2009. godine, no bio je više usmjeren na teoriju i tisak no na praksu i print fotografija. Stoga ću u ovom tekstu pokušati izbjeći svu zbunjuću terminologiju i nazivlje te što manje zadirati u teoriju. Teorije tek toliko da se lakše shvati kako sve skupa radi.

Prikaz boja ovisi o mnogočemu: o ambijentalnim uvjetima u kojima se boje promatraju, mediju koji je izvor boje pa i o ljudskoj psihi. Na psihu ne možemo utjecati. Često niti na okruženje u kojem se slika predstavlja. Ali često možemo kompenzirati uticj medija na prikaz boje.
Različiti prikazi
Svaki medij, bio to ekran monitora, TV ekran, papir ispisan na printeru, projektor itd. ima ograničen broj boja koje može prikazati. Neki uređaji ih mogu prikazati više a neki manje. No kao da to nije dovoljan problem, imamo još jedan, i to veliki problem. Svaki uređaj drugačije interpretira određenu boju, čak i ako oba uređaja mogu prikazati određenu boju. Ukoliko na dva monitora imamo vrijednost crvene 255, nama će na svakom monitoru ta crvena izgledati malo drugačije. Zašto je tome tako? Zbog nesavršenih proizvodnih procesa, anomalija u proizvodnji printera, ekrana, papira itd. OK, sad kada sam zapetljao, idemo to raspetljati pomoću Color managementa, odnosno pomoću kolor profila.
Raspetljavanje zapetljanog
Skupiše se neke pametne glave u bogatim korporacijama i rekoše, ponudimo korisniku jedinstven prikaz svugdje i zaradimo pritom gomile novca. I bijaše napravljeno. Pametne glave smisliše jedan imaginarni (zamišljeni) spektar odnosno prostor boja koji pokriva sve boje koje možemo vidjeti. I taj prostor boja je nadređen svim drugima. Svi drugi prostori boja, bilo također imaginarni ili prostori boja pojedinog uređaja, moraju kao referentnu točku koristiti upravo taj prostor. Kako to sada funkcionira?

 

 

Imamo u, nazovimo to, proizvodnom procesu pri proizvodnji fotografija tri prostora boja. Prostor boja, definiran ICC profilom, koji pokriva naš monitor; imaginarni prostor boja koji su izmislile pametne glave bogatih korporacija i koji je za krajnjeg korisnika potpuno transparentan odnosno nije ga ni svjestan; i prostor boja, također definiran profilom, koje pokriva naš printer. Uz ta tri prostora boja imamo još jedan, radni prostor boja u kojem radimo koji je također definiran profilom. Uobičajeno je to AdobeRGB. On je također imaginarni prostor boja. Profile koji opisuju neki imaginarni prostor boja nazivamo sintetskim profilima (sRGB, AdobeRGB, ProPhotoRGB itd.) i oni ne opisuju ni jedan određeni uređaj. Radi se o profilima, odnosno prostorima boja, koji su dobro izbalansirani i u kojima je specificirano podosta parametara (krivulja gamme itd) koji nas za sada ne zanimaju.

Konverzija, različite brojčane vrijednosti a ista boja

Konverzija, različite brojčane vrijednosti a ista boja

Iako se boja može definirati na mnogo matematičkih načina, boja se sastoji od tri komponente. Krome (ono što uobičajneno nazivamo bojom, znači crveno, zeleno itd.), zasićenosti i svjetline (Hue ili Chroma, Saturation i Brightness, poput adjustmenta koji imate u PhotoShopu ili bilo kojem boljem editoru fotografija). Način na koji funkcionira pretvorba iz jednog kolor profila u drugi. Imamo primjerice boju koja ima RGB vrijednosti 92/181/179 u referentnom sintetskom prostoru boja. Ukoliko te iste brojke prenesemo u neki drugi kolor prostor, boja će vizuelno izgledati drugačije uglavnom zbog raznih anomalija i nesavršenosti, bilo zbog proizvodnog procesa tinte, papira, monitora itd. Kako bi vizualno vidjeli istu boju, računalo kaže sljedeće: Boju 92/181/179 definiranu u referentnom kolor prostoru pretvori za profil printera u brojke 94/180/177. Za profil monitora pretvori u brojke 90/185/173. Jer sve te tri brojke na svojim medijima daju vizuelno istu boju. Vjerojatno se pitate, zašto se to nije moglo elegantnije riješiti. Zašto već u samom monitoru nije softverski određena neka konverzacija. Iz čisto jednostavnog razloga, monitor s vremenom zbog zamor materijala mijenja karakteristike, te treba svako malo ponovno izraditi profil za monitor. Papir je još složeniji, karakteristike papira ili boje se mogu mijenjati od serije do serije papira jer je došlo do odstupanja u proizvodnji papira.
Da sumiram. Želimo neku, primjerice crvenu, boju vidjeti jednako i na monitoru i na papiru. Računalo na osnovu profila kaže sljedeće, ukoliko će se ta crvena prikazivati na monitoru, smanji malo svjetlinu i zasićenost kako bi izgledala isto kao i u imaginarnom prostoru boja. Ukoliko ta boja ide na printer, podigni malo svjetlinu i zasićenost kako bi boja izgledala isto. Normalno, stvari nisu ni približno tako trivijalne kako sam ovdje opisao, no za shvaćanje jecolor managementa, dovoljno.
Preduvjet za uspješan print, podešen monitor
Za uspješan print potrebno je da sve karike u lancu budu ispravno podešene. Prvo valja početi od svog monitora. Idealno bi bilo kada biste ga mogli kalibrirati i profilirati nekim od, sada već relativno dostupnih, hardverskih kalibratora. Monitor bi valjalo postaviti u neko sjenovito mjesto u sobi, gdje ne dopire izravna sunčeva svjetlost i gdje je svjetlost tokom cijelog dana (znam da je to nemoguće osim ako niste u podrumu bez prozora) jednaka. Kada idete kalibrirati svoj monitor, softver za kalibraciju će vas navoditi korak po korak u postupku kalibracije. Vrlo vjerojatno će vam softver ponuditi odredišnu gamu monitora od 2,2. No ukoliko vam je fotografija primarna preokupacija na računalu, preporučam vam da odredite gamu 1,8. Gama 2,2 je više namijenjena video produkciji, igrama itd. Isto tako, softver će vam vjerojatno  ponuditi temperaturu boje na monitoru od 5500 Kelvina, što je otprilike kao dnevno svjetlo, slobodno to prihvatite. No postoje kalibratori koji mogu izmjeriti temperaturu ambijentalnog svjetla. Ukoliko tek kupujete kalibrator, odvojite koju kunu više i kupite kalibrator koji ima mogućnost mjerenja ambijentalnog svjetla. Em će sve skupa biti preciznije, em možete napraviti nekoliko profila za isti monitor, recimo jedan za jutarnje sate, jedan za veći dio dana, drugi za predvečerje i još jedan za noćne sate kada radite pod svjetlom žarulje. Ukoliko niste u stanju kupiti ili posuditi kalibrator za monitor, nije loše da monitor profilirate barem softverski pomoću kakvog programčića. Na Macintoshu sistemski program za kalibraciju izgleda ovako.
Softverska kalibracija na Macintosh računalu

Softverska kalibracija na Macintosh računalu

Većina suvremenih monitora može jako posvijetliti sliku i korisnici tada brightnes (svjetlinu) drže na previsokoj vrijednosti. U tom slučaju će vam sve fotografije u printu biti pretamne. Kako bez ikakve kalibracije znati je li vam prikaz na monitoru previše svietao? Otvorite PhotoShop i napravite sliku koja je potpuno crna, RGB vrijednosti 0/0/0, te ju razvucite preko cijelog ekrana. Spustite osvjetljenje monitora na poprilično nisko i počnite dizati vrijednost osvjetljenja. Onog momenta kada slika krene postajati siva, znači da ste pretjerali s osvjetljenjem. Ukoliko vam nakon kalibracije monitora sve skupa bude izgledalo malo tamno, i boje vam budu hladne, to je normalno. Proizvođači, ne znam razlog, naprosto vole tvornički podesiti moniotre tako da boje budu toplije (pretople) i da prikaz bude svijetao (prevsvijetlo). Kalibraciju mojitora bi trebalo ponavljati periodički svakih par mjeseci, ukoliko još koristite CRT monitor, tada i češće, primjerice, jednom mjesečno.

 

Podešavanje PhotoShopa
Postavke photoshopa bi trebale biti kao na priloženoj slici (prikazan je PhotoShop CS4; da da, znam da je u upotrebi već CS 6, ali kriza je napravila svoje).
Postavke PhotoShopa

Postavke PhotoShopa

Working Spaces:
RGB: ProPhotoRGB ili AdobeRGB, ako ispisujete fotografije na visokokvalitetnim inkjet printerima odaberite ProPhotoRGB, no ni u kojem slučaju nemojte odabrati profil vašeg monitora
CMYK, Gray, i Spot postavite kao na slici, o tome će više detalja biti kasnije.
Color Management Policies govori PhotoShopu što da napravi ako otvorite sliku koja ima drugačiji profil od onoga koji ste odredili u prethodnoj stavci “Working Spaces”. U ovom slučaju je odabrano da zadrži profil koji je pridružen slici. Kvačice kod “Profile Mismatches i “Missing Profiles” samo govore PhotoShopu da ništa ne radi sam, bez obzira što smo mu u prethodnoj stavci rekli da zadrži profile, već da vas svaki puta kada neka slika ima “krivi” profil, ili joj profil nedostaje, pita što da napravi.
Conversion Options:
Engine: Adobe
Intent: Perceptual ili Relative Colorimetric, više detalja kasnije.
Označite “Use Black point compensation”. Black Point Compensation će mapirati cijeli dinamički raspon većeg kolor prostora u manji kolor prostor. Dok neoznačavanje ove stavke može rezultirati tamnim tonovima “zakucanim” potpuno u crno. “Use dihter (8-bit/channel images) će pomoći da fini prijelazi boja, kao kod zalaska sunca, u konverziji iz jednog kolor profila u drugi budu sa što manje artefakata, odnosno, da prijelazi i dalje budu fino gradirani.
Advanced Controls:
Desaturate Monitor Colors By: to ostavite neoznačeno, osim ako nemate baš neki prastari krš od monitora. Ova opcija se koristi kada vam izlazni medij, printer primjerice, ima veći kolor prostor no monitor. Iako svaki printer ispisuje neke boje koje monitor ne može prikazati, broj tih boja je neusporedivo manji od broja boja koje printer ne može ispisati a monitor može prikazati.
Blend RGB Colors Using Gamma: ostavite neoznačeno.
Malo neobavezne teorije
Ukoliko vas teorija ne zanima previše, ovaj dio možete slobodno preskočiti. Boja je ništa drugo doli okom vidljivi spektar elektromagnetskih valova. Predmeti oko nas nemaju boju već su bezbojni. Ono što mi percipiramo kao boju su samo elektromagnetski valovi. Dva osnovna kolor moda koja su najčešće u upotrebi i koja su usko vezana uz način na koji boja nastaje, RGB i CMYK. RGB je aditivni način miješanja boja kod predmeta koji isijavaju elektromagnetske valove, znači; monitor, televizor, žarulja, vatra itd. Ukoliko imamo tri tijela koja, svako za sebe, isijavaju crveni, zeleni i plavi spektar, te se ta tri svjetla u punom intenzitetu pomiješaju, dobiva se bijela svjetlost, odnosno miješanjem u nekim drugim omjerima se mogu dobiti svjetlosti svih ostalih boja. Suprotno od aditivnog moda je supstraktivni mod. On je karakterističan za tijela u prirodi koja ne isijavaju vlastiti izvor elektromagnetskog spektra, već reflektiraju samo određeni dio spektra elektromagnetskih valova koji padne na njih. Kada osvijetlimo neki predmet bijelom svjetlošću, a on reflektira samo dio elektromagnetskog spektra koji percipiramo kao žutu boju, tada kažemo da je predmet žut. U stručnoj literaturi zato supstance koje reflektiraju određenu boju nazivamo bojilom, jer boja je elektromagnetski val, a bojilo je ono što reflektira dio elektomagnetskog vala koji je pao na njega. Ukoliko bijelom bojilu koje reflektira svu svjetlost koja pada na njega u potpunosti oduzmemo komponente koje reflektiraju cijan (modra), magentu (purpurna) i žutu i tada on uopće ne reflektira svjetlost, i bojilo odnosno predmet tada percipiramo crnim. CMY sustav boja je supstraktivan kolor mod i oduzimanjem svih triju komponenti bi trebali dobiti crnu boju, no zbog tehnoloških razloga (jer u praksi ni jedno bojilo neće reflektirati svu upadnu svjetlost, niti će ijedno bojilo upiti svu upadnu svjetlost) se uz cijan magenta i žuto bojilo koristi još i crno bojilo. Primjetit ćete da PhotoShop fotoprintere, odnosno njihove profile tretira kao aditivne uređaje (RGB) iako su po svojoj prirodi susptraktivni (CMYK) uređaji. To je iz praktičnih i povijesnih razloga. Color management je prvo krenuo za potrebe ofsetnog tiska koji je četverobojan (ne uvijek) i koristi CMYK boje. No, kako je tehnologija napredovala, pojavili su se i printeri, a kasnije i fotoprinteri koji su zbog postizanja što većeg gamuta (spektra boja, odnosno što većeg prostora boja koji mogu otisnuti) i vjernijeg otiska, počeli dobivati sve više bojila (boja jelte). Tako da danas nije nimalo neuobičajeno ako imate printer koji koristi 7, 8 ili više bojila. Zamislite sada košmar, korisnici koji bi morali baratati sa sedam, osam ili više kanala umjesto s 3 (RGB), i programerima koji bi pola PhotoShopa morali napisati iznova svaki puta kada netko napravi printer s više boja. Zato se fotoprinteri tretiraju kao aditivni uređaji, a profili tada naprave konverziju u supstraktivni mod.
RFB i CMYK sustav boja

RFB i CMYK sustav boja

Obavezna praksa, soft proof u PhotoShopu
OK, ovo je bilo malo neobavezne teorije, sada sljedi “obavezan” praktični dio. Od print studija tražite da vam daju profil. Profil je vezan uz printer i papir. Tako da isti printer može imati nekoliko profila, ovisno o broju papira na koji se printa s tog printera. U print studiju tražite da vam daju profil koji je specificiran baš za printer i papir na kojem će biti ispisane vaše fotografije.
Na Windowsima profil stavite u “Windows > System32 > Spool > Drivers > Color”
Na Macintoshu profil stavite u “Library/ColorSync/Profiles”
Veliki proizvođači printera (Epson, HP, Canon itd.) za svaki svoj foto printer i pripadajuće papire isporučuju profile. Ali… normalno da postoji nekakav “ali”. Printer s vremenom mijenja svoja svojstva, što zbog habanja mlaznica, što zbog toga jer postoje sitna odstupanja od serije do serije papira pa nadalje. Idealno bi bilo kada bi print studio periodički sam izradio profile, no ja kod nas još nisam naišao na print studio koji će vam reći: “Upravo smo danas napravili nove profile”. Što je tu je. Znatnija odstupanja od tvorničkih profila ipak treba očekivati tek nakon nekoliko godina ekspolatacije printera.
Kada otvorite fotografiju u PhotoShopu vrlo je vjerojatno, ukoliko fotografija nije vaša već ste je dobili iz nekog drugog izvora, da fotografija ili nema pridružen profil, ili ima sRGB profil. U tom slučaju će se PhotoShop pobuniti i pitati vas što da napravi, jer smo mu u postavkama (Color Setingss…) rekli da je naš radni RGB profil AdobeRGB ili ProPhotoRGB i da nas pita što da radi ako neka fotografija nije u tom kolor prostoru ili je u “krivom” kolor prostoru. Ukoliko fotografija ima pridružen “krivi profil”, slobodno PhotoShopu recite da konvertira fotografiju u odgovarajući profil (Convert document’s colors to the working space). Izuzetak je ukoliko je vaš radni profil ima uži radni prostor od onoga koji je fotografiji pridružen. Primjerice, ukoliko radite u AdobeRGB prostoru a fotografija ima pridružen ProPhotoRGB profil, tada PhotoShopu recite da zadrži pridruženi profil (Use the embeded profile (insted of the working space)).
Convert document's colors

Convert document’s colors

Situacija je nešto složenija ukoliko fotografija nema uopće pridružen profil. U tom slučaju će se pojaviti upozorenje da nedostaje profil i PhotoShop će vam ponuditi tri opcije. Da fotografiju ostavite bez pridruženog profila (Leave as is (don’t color manage)), da dodijelite vaš radni profil (Assign working RGB) ili da dodijelite neki drugi profil (Assign profile: padajći izbornik s listom dostupnih profila), kod zadnje opcije će vam ponuditi da nakon što dodijeli profil, fotografiju konvertira u vaš radni profi. Mi ćemo odabrati najgoru soluciju, nećemo pridružiti profil, čisto iz razloga da bismo ga pridružili kasnije :-). Naime, najlošija opcija je da fotografiji ne pridružite profil, no kako vi ne znate u kojem kolor prostoru se fotografija nalazi, glupo je da fotografiji napamet pridružujete profil. Zato otvorite fotografiju bez pridruživanja profila i nakon toga otvorite meni Edit -> Assign profile. Uključite kvačicu Preview i iskušavajte profile. Fotografija će se mijenjati ovisnoo odabranom profilu. Fotografiji pridružite onaj profil koji vam vizuelno daje “najbolju” sliku. Ukoliko je fotografija skinuta s interneta, vrlo vjerojatno se radi o sRGB profilu, pa možete pri samom otvaranju fotografije pridružiti taj profil, no ipak je pametnije ići ovim zaobilaznim i malo dužim putem.

Missing profile

Missing profile

Nakon otvaranja fotografije prvo valja podesiti Proof. Otvorite meni View -> Proof Setup -> Custom, tamo ćemo postaviti simulaciju, odnosno “proof” printera na kojem ćemo ispisati fotografije. Sam dijaloški okvir za Proof se sastodji od dva dijela. Prvi dio, na slici označen brojkom 1, ima iste opcije kao kada iz menija Edit odaberemo “Convert to profile”. Taj dio nam prikazuje razliku između dva različita profila. No i dalje fotografiju gledamo na monitoru, koji opet drugačije prikazuje fotografiju od papira. Kako bismo to kompenzirali, postoje opcije koje su na slici označene brojkom 2.

Podešavanje Proofa u PhotoShopu

Podešavanje Proofa u PhotoShopu

Za početak odaberite profil printera i pripadajućeg papira koji ste dobili u print studiju. Ovisno o profilu, prikaz bi se trebao više ili manje promijeniti. Opcija “Preserve RGB Numbers”, mora biti isključena. Preserve RGB numbers će simulirati kako bi se ispisala vaša fotografija da je pošaljete na ispis u vašem radnom RGB  profilu na uređaj koji nije svjestan kolor profila. Ukoliko ste kojim slučajem u CMYK modu, pisat će “Preserve CMYK Numbers”, no ukoliko ste u RGB modu, a radite prof CMYK moda, ili obrnuto, opcija će biti zasivljena. Sljedeća stavka je odabir “Rendering intenta”, odnosno mapiranje gamuta. U ponudi su četiri načina mapiranja gamuta (gamut je prostor boja odnosno “color space”), od kojih ćete za ispis fotografija u 99% slučajeva koristiti dva. Perceptual ili Relative colorimetric.

Perceptalno mapiranje gamuta

Perceptalno mapiranje gamuta

Kod perceptualnog mapiranja boje izvan gamuta manjeg kolor prostora se interpretirju najbližoj boji unutar gamuta, a sve se ostale u tom razmjeru pomiču. Dobra strana toga izbora je što se nakon konverzije može razabrati razlika između svih tonova, a loša je strana što pri konvertiranju dolazi do pomaka i boja koje odredišni CS može prikazati.

Relativno kolorimetrijsko mapiranje gamuta

Relativno kolorimetrijsko mapiranje gamuta

Kod relativnog kolorimetrijskog mapiranja gamuta sve boje unutar manjeg gamuta ostaju kakve jesu, a sve izvan boje izvan njega postaju vizualno najbliže “odrezanoj” boji unutar gamuta. Dobra strana ovoga izbora je što sve boje iz profila manjeg gamuta nakon konverzije ostaju iste, a loša strana je to što se boje iz većeg gamuta koje se mapiraju u manji gamut obično stope s rubnim  bojama manjeg gamuta.

Kompenzacija crne točke

Kompenzacija crne točke

Saturacijsko mapiranje gamuta se koristi kad je potrebno sačuvati zasićenost boja, a egzaktnost konverzije nije bitna. Obično su to osnovne boje (primarne i sekundarne, koga zanima više neka konzultira Wikipediju), što je dobro za poslovne grafike (grafikone, shematske prikaze itd.).

Apsolutno kolorimetrijsko mapiranje radi isto kao i relativno kolorimetrijsko mapiranje osim što se bijela točka destinacijskog profila ne mijenja kao kod relative konverzije.
Black Point Compensation, odnosno kompenziranje crne točke, kako je već objašnjeno prije, mapirati cijeli dinamički raspon većeg kolor prostora u manji kolor prosto pa tako i crnu točku. Naime, ne mogu svi uređaji, papiri odnosno boje prikazati potpuno crnu boju. Ova opcija bi trebala gotovo uvijek biti uključena. To će ponekada rezultirati malo samnjenim kontrastom, no ukoliko opciju ostavite neuključenom, riskirate da vam se tamni tonovi u sjenama potpuno “zakucaju u crno”. OK, popratnu ilustraciju sam mogao napraviti i bolje jer mi je kod uključene kompenzacije šahovska figura poprilično izbljedila, ali shvatili ste bit priče. 🙂
Sve gore navedeno, opcije označene brojkom 1 na slici “Podešavanje Proofa u PhotoShopu” direktno utiče na konverziju između dva profila odnosno utiče prilikom ispisa. Stavke označene brojem 2 ni na koji način ne utiču na ispis ni na konverziju između dva profila. One utiču isključivo na prikaz fotografije na monitoru. Simulate Black Ink će simulirati crnu boju printera/tiskarskog stroja koja gotovo nikada nije tako “jako crna” kao crna na monitoru. Simulate Paper Color, kako i ime kaže, će simulirati boju papira. Naime, papir je rijetko kada potpuno bijel, obično je malo sivkast. A bijela boja na monitoru je zaista bijela. Ovisno o odabranom profilu, razlika u prikazu može biti drastična. Razlika će biti to veća što je izlazni medij “lošiji”. Ukoliko je primjerice izlazni medij novinska rotacija, razlika će biti ogromna, no što je medij kvalitetniji, razlika će biti manja. E sada, ovo će zvučati nevjerojatno, no uključivanje ovih opcija jako malo, odnosno najmanje od svih opcija, utiče na našu percepciju i konačni uradak. Ukoliko uključite ove dvije opcije, morate raditi u takozvanom “ful screen modu” kako na ekranu ne biste imali nikave elemente sučelja, bilo PhotoShopa ili operativnog sistema računala. Nakon toga je dobro malo odmoriti oči, odnosno maknuti se od računala par minuta i tek tada krenuti s obradom fotografija. Kako je to vremenski poprilično zahtjevno, a i teško je izbjeći elemente sučelja (čim primjerice odaberete krivulje u PhotoShopu, izleti vam paleta s krivuljama koja je potpuno bijela, i ode sve skupa k vragu, opet vam treba vremena da se priviknete na prikaz). Stoga ja osobno ove dvije opcije nikada ne uključujem. Uključivao sam svega nekoliko puta u životu kada su u pitanju bile posebne prilike (tonirani novinski papir) koje nisu imale veze sa samom fotografijom.
Tomislav Čar

  3 comments for “KOLOR PROFILI, ŽELIM ZNATI (1)

  1. 8. studenoga 2012. at 07:48

    ljepo, vidi se da si se potrudio

  2. Branimir
    25. kolovoza 2013. at 23:28

    Ovo je najbolje internet objasnjenena hrvatskom,ali i engleskom jeziku koje sam pronasao na tu temu.
    Hvala na trudu!

  3. 24. travnja 2014. at 09:57

    Pozdrav! Hvala na članku, baš je dobro pojašnjeno, svaka čast!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

59 + = 69