KOLOR PROFILI, ŽELIM ZNATI (2)

Ovdje se neću baviti tehnikama retuširanja, peglanjem kože i sličnim tricama i kučinama. Takvih uputa koje korak po korak objašnjavaju kako izbijeliti zube i oči je pun internet. Osvrt je na ujednačenost ispisa u usporedbi s prikazom na ekranu.

Obrada fotografija za objavu na internetu
Fotografije ni u kom slučaju tijekom obrade ne prebacujte u profil printera (meni Edit -> “Convert to Profile…”), uvijek obrađujete u vašem RGB radnom prostoru (Adobe ili ProPhoto RGB). Možete ih po potrebi jedino prebaciti i obrađivati Lab modu koji neće uticati na radni kolor prostor. U pravilu danas sve fotografije obrađujemo za prikaz na monitoru, a samo neke od njih ćemo dati na ispis. Stoga prvo malo o procesu rada kako pripremiti fotografiju za internet. Kako je na internetu, te općenito među uređajima potrošačke elektronike, prihvaćeno da su fotografije u sRGB modu kao proof namjestite “sRGB”. Kod opcija proofa označite perceptualno mapiranje gamuta i Black Point Compensation. Ukoliko nemate zaista dobar monitor, a većina kućnih korisnika ga nema, koji može prikazati puno više od sRGB kolor prostora, ne morate uopće uključivati Proof. Naprosto iz razloga jer nećete primjetiti nikakvu razliku u prikazu s uključenim Proofom. Snimite fotografiju i to je to. Za internet snimite kopiju fotografije pomoću opcije “Save for Web & Devices…” iz “File” menija te obavezno označite kvačicu, ukoliko vam je fotografija u Adobe ili ProPhoto RGB modu, “Convert to sRGB”, također označite “Embed Color Profile”.
Snimanje fotografije za potrebe prikaza na internetu

Snimanje fotografije za potrebe prikaza na internetu

Obrada fotografija za ispis
Kada obrađujete fotografiju za ispis, prvi korak je napraviti kopiju fotografije. Otvorite obje fotografije, kod jedne fotografije iz menija View uključite Proof za printer na koji ćete printati, za drugu ne. Ova za koju nije uključen Proff je referentna, a ovu za koju je uključen ćete obrađivati. Vaš cilj je obraditi fotografiju tako da bude što je više moguće slična ovoj referentnoj. Ovisno o fotografiji i odabranom profilu printera, one mogu izgledati i identično te neće biti potrebna nikakva korekcija. Ili pak može zahtjevati intenzivne korekcije. Kod mapiranja gamuta postoje dva problema. Boje koje su zbog svoje chrome (ono što u svakodnevnom govoru nazivamo bojom) van odredišnog gamuta, i problem kontrasta odnosno tamnih i svjetlih područja. Kod prvog problema baš i nema puno pomoći, osim nekih sitnijih korekcija, kako god ih radili, bilo pomoću krivulja, “Selective Colorsa” ili na neki sasvim deseti način, kako biste se vizualno što više približili referentnoj fotografiji. Možete se poigrati različitim postavkama mapiranja gamuta kod Proofa, što je objašnjeno u prošlom nastavku, pa odabrati onaj koji vam najviše odgovara i vidjeti koji će najmanje devastirati sliku. Odnosno, kada će fotografija koju ste predvidjeli za ispis biti najsličnija referentnoj fotografiji. Fotografije koja će vam po tom pitanu zadavati glavobolje, fotografije gdje u kadru postoji puno kričavih boja poput reflektora u boji, raznih neonskih reklama i slično. Ono što vam može pomoći kod obrade ukoliko nemate iskustva, čisto da dobijete predodžbu o tome koje su boje kritične, da uključite “Gamut Warning” iz menija “View”. Ako uključite Gamut Warning (tipkovnička kratica je Command + Shift + Y), boje koje su van gamuta će biti prikazane sivom bojom, ukoliko niste drugačije podesili PhotoShop. Ukoliko ni na koji način ne uspijete doći do željenog rezultata, nema vem druge no fotografiju dati ispisati na boljem printeru i to adekvatno platiti. No neke boje ni najbolji printeri ne mogu ispisati. Problem koji je lakše riješiti, tamna i svijetla područja odnosno potencijalni gubitak kontrasta i svjetlinu fotografije. To je poprilično lako riješiti pomoću krivulja ili na neki drugi način.

Prva je referentna fotografija, druga je nekorigirana referentna fotografija s uključenim proofom i gamut warningom, treća je obrađena fotografija s proofom. Kako je vidljivo, tonovi kože su ostali identični, no na nekim dijelovima maice crvenu boju nije moguće reproducirati u otisku, ono što je korigirano, zelenkasta boja i svjetlina pozadine.

Prva je referentna fotografija, druga je nekorigirana referentna fotografija s uključenim proofom i gamut warningom, treća je obrađena fotografija s proofom. Kako je vidljivo, tonovi kože su ostali identični, no na nekim dijelovima maice crvenu boju nije moguće reproducirati u otisku, ono što je korigirano, zelenkasta boja i svjetlina pozadine.

Ispis fotografija
Nakon obrade slijedi ispis fotografija na pisaču, ilitiga printeru. Fotografiju koju ste obradili za ispis sada možete, ali i ne morate, konvertirati u profil koji ste odabrali za Proof. Konverziju radite tako da otvorite “Convert to Profile…” dijalog iz menija Edit. Ono što je važno, ali zaista važno, da konvertirate u isti profil koji vam služi kao Proof i sa istim postavkama koje ste koristili u Proofu. Ukoliko ste kod Proofa odabrali perceptualno mapiranje gamuta s kompenzacijom crne točke, identično napravite i kod konverzije u odabrani profil. Ukoliko ne radite konverziju u zadani profil, možete odmah ići na print. Opcije za konverziju će vam biti ponuđene u samom print dijalogu. Kod print dijaloga u stavci Color Mangement odaberite Document, kod “Color Handling” odaberite Photoshop, a pod “Printer Profile” odaberite profil printera koji ste odabrali kao profil za proof u Proof dijalogu prilikom obrade fotografije. Također odaberite identične postavke kao kod Proof postavki za mapiranje gamuta i kompenzaciju crne točke. Ukoliko ste prije printa odabrali “Convert to Profile…” tada vam je samo bitno da se radi o istom profilu, dok postavke za mapiranje neće imati uticaja na ispis.

Print dijalog PhotoShopa

Print dijalog PhotoShopa, obratite pažnju na stavke koje su zaokružene crvenom bojom

Moj savjet, kod ispisa na foto printere je da fotografije ostavljate u RGB modu (u kojem god radili, bio to Adobe ili ProPhoto RGB). Čisto iz razloga jer će vas u 90% slučajeva kada fotografije ispisujete u nekom print studiju tražiti da im fotografije dostavite u RGB modu. Pa kako nebi imali zbrku zato jer jednom radite ovako a drugi puta onako, jer ste jednom konvertirali zbog toga što ispisujete kod kuće a drugi puta niste jer ispisujete u print studiju, radite uvijek isto, bilo da ispisujete sami ili da ispisujete u nekom print studiju. Sljedeća bitna stvar kod ispisa, kada vam iskoči print dijalog samog printera, isključite u upravljačkim programima printera opciju da printer upravlja bojama. Ovisno od printera do printera, odnosno njegovog upravljačkog programa, imat ćete opciju za odabira brzine ispisa, tip papira na koji ispisujete i razlučivost pri kojoj ćete ispisivati. Ovdje je važno da odaberete papir i razlučivost čij ste profil koristili kod proofa. Normalno, ono što sam zaboravio napomenuti na početku, pretpostavljam da ste prije svega odabrali veličinu papira na koji ćete ispisati fotografiju.
Print dijalog upravljačkog programa printera

Print dijalog upravljačkog programa printera, obavezno isključite “Color management” samog printera

Znate to bi trebalo… ja znam ali Vi ne znate
Loš histogram i pripadajuća fotografija, model: Kristina Matijašić

Loš histogram i pripadajuća fotografija, model: Kristina Matijašić

Na osnovu profila koji su vam dali u print studiju ste obradili fotografiju tako da je spremna za ispis i mislite da ste riješili sve svoje probleme. Na vama je samo da predate jpeg ili tiff datoteku vaše fotografije i kažete da ste radili s profilom “toga i toga” papira a kod proofa koristili, primjerice, perceptualno mapiranje gamuta s kompenzacijom crne točke. No (pre)često tek tada problemi počinju.

Iz meni sasvim nepoznatog razloga, puno operatera na printeru ima meni sasvim neshvatljiv običaj otvoriti vašu fotografiju, pogledati histogram, i onda taj isti histogram (nesuvislo) prokomentirati. Vi im primjerice donesete fotografiju poput ovog portreta predivne Kristine a oni kada vide histogram obično kažu: “Ova fotografija ne valja, znate, histogram bi Vam trebao biti potpuno popunjen od lijeve do desne strane, i nigdje nebi smio ići do vrha. Želite li da Vam to popravim.” Lijepo odgovorite da ne želite da itko išta popravlja, jer ste vi htjeli zapravo htjeli lošu fotografiju, i baš ste takvu lošu donjeli da vam isprintaju. Ukoliko im donesete fotografiju u sRGB ili primjerice u ProPhotoRGB modu, a na njihovim stranicama piše da im se fotografije predaju u AdobeRGB-u, velika je vjerojatnost da vam zbog toga prigovore. Ukoliko vam prigovore, postoji realna opasnost da ne znaju printati, tada ih pitajte kako printaju, odnosno da vam pokažu. Bitno je da, kako je u prošlom poglavlju o printu objašnjeno, za print kao ishodište odaberu “Document” a ne “Proof”, i da se drže profila i mapiranja gamuta kako ste im rekli. Ukoliko se ne možete s njima dogovoriti oko toga, zahvalite im se i potražite drugi print studio.
Slično kao i s profilima, često ćete na web stranicama print studija u uputama naći da za mapiranje gamuta odaberete perceptualni način s kompenzacijom crne točke. No vi ste, jer vam tako fotografija izgleda bolje i s takvim postavkama proofa ste fotografiju obrađivali, odabrali relativno kolorimetrijsko mapiranje gamuta bez kompenzacije crne točke. Kažete im da printaju s takvim postavkama. Ukoliko vam kažu da to neće biti dobro, recite im da preuzimate odgovornost zbog toga te da printaju kako ste im rekli. Ili naprosto potražite drugi print studio. Dva najgora scenarija koji vam se mogu desiti, da operater na printeru počne objašnjavati nešto u stilu: “Vi obradite vašu fotografiju i snimite s AdobeRGB profilom, a mi ćemo tada prilagoditi naš ispis da izgleda kao AdobeRGB.” ili “Ispisat ćemo vam uzorak po kojem vi onda kalibrirajte svoj monitor tako da izgleda kao naš ispis”. Bježite od tog studija glavom bez obzira. Cijela stvar s kolor profilima je ovdje postavljena naglavačke. Nemaju oni što prilagođavati prilikom ispisa, već je na vama da prilagodite fotografiju mogućnostima njihovog printera, niti vi imate išta prilagođavati vaš monitor njihovom ispisu. U color managementu sve karike u lancu moraju biti definirane pomoću kalibracije odnosno profiliranja, i kada se one definiraju više se ništa ne podešava, već se samo odabiu potrebni profili. Najgore od svega, vam to krenu objašnjavati bez da ste ga pitali. Ti ljudi naprosto pokušavaju prikriti svoje nepoznavanje temeljnih stvar time da vam prvi krenu objašnjavati i pritom koriste razne fensi šmensi izraze poput “koristimo xy rendering intent”, “lineariziramo printer” itd. Kod prije navedenih slučajeva, gdje također postoje rupe u znanju, operateri se barem drže napamet naučene šprance koju su naučili od nekog drugoga i obično su spremni na suradnju kada im objasnite da nešto želite isprintati na takav i takva način. No ovi zadnji vas obično svom silom žele uvjeriti kako znaju o čemu pričaju, a kod printa se znaju često učiti po sistemu pokušaja i pogrešaka. Ne dozvolite da o svojim pogreškama uče s vašim novcima i na vašim fotografijama.
Sve što vi morate napraviti, u studiju koji zna svoj posao:
  • Donijeti fotografiju u RGB modu s pripadajućim sintetskim RGB profilom (s/Adobe/ProPhoto RGB profil)
  • reći operateru da ste radili s profilom za taj i taj papir koji ste dobili od njih
  • reći operateru koji ste način mapiranja gamuta koristili
  • reći operateru jeste li ili niste koristili kompenzaciju crne točke

 

Još jedna opaska, ne vjerujte raznim certifikatima. Certifikatima proizvođača opreme još koliko toliko možete vjerovati, ovisno od proizvođača do proizvođača, jer ipak time štite svoju tvrtku. No najpoznatiji i najcjenjeniji certifikati, oni međunarodne organizacje za standardizaciju, ISO, znače najmanje. Tipičan način certificiranja ISO organizacije u tisku ide otprilike ovako. Tiskara s ISO-m odnosno FOGRA-om dogovori certificiranje otiska, ovisno o podosta faktora, ISO organizaciji uplati par tisuća eura. The Faca iz ISO-a kaže da tiskara određenog datuma pripremi određen broj primjeraka otiska koji će on svojim instrumentima izmjeriti. Tada u tiskari u nekoliko dana otisnu na stotine uzoraka i prčakaju tijekom proizvodnog procesa po postavkama, svaki od otisaka mjere spektrofotometrom, od tih stotina otisaka izdvoje desetak otisaka koji zadovoljavaju standarde. Tada te probrane otiske uvale The Faci iz ISO organizacija da ih izmjeri. The Faca na to kaže da tiskara zadovoljava visoke standarde koje je ISO specificirao. Svi sretni i zadovoljni, ISO zato jer je od tiskare ili print studija uzeo šuštave novčanice, tiskara zato jer sada smije svima dati do znanja kako je ISO potvrdio njihovu kvalitetu. Ah da, jedina strana koja ima velike izglede biti nezadovoljna, krajnji korisnik tiskare, jer je svakodnevna produkcija daleko ispod razine koju zahtijeva certifikat.

Sitnice koje nisu vezane nužno uz kolor profile
Unsharp Mask
Gotovo svaku fotografiju je za potrebe ispisa potrebno malo “izoštriti”, odnosni primijeniti Unsharp Mask. Naime, pikseli koji su osnovni element prikaza kod monitora su pravilni pravokutnici, a svaki piksel se na papir ispisuje pomoću nekoliko točaka koje su okrugle i ne baš tako pravilne, a i tinta se razljeva po papiru zbog njegove upojnosti. Kod visokokvalitetnih fotoprintera i visokokvalitetnih papira treba minimalno primijeniti Unsharp Mask. Druga krajnost je tisak na novinskoj rotaciji (Coldset) gdje se s Unsharp Maskom može ići toliko daleko da se fotografija na ekranu polako već počinje “raspadati” a u tisku će izgledati dobro. Koliko Unsharp Maska gdje primjeniti, ne postoji jednoznačan odgovor. Jedini točan odgovor je, skupljajte iskustvo pa ćete s vremenom sami moći procijeniti koliko Unsharp Maska u kojoj prilici primjeniti.
Razlučivost fotografije
Potreba razlučivost fotografije ovisi prvenstveno o dvije stvari. O veličini na koju će se fotografija ispisati, što je fotografija veća to se gleda s veće udaljenosti i potrebna je manja razlučivost. I o tehnlogiji ispisa. Kroz ovaj cijeli vodič, oba nastavka, sam pisao pod pretpostavkom da će se fotografije ispisivati na uređaju koji funkcionira na principu rasterske točke, pa da krenem od toga. Za visoko kvalitetan print na inkjet printeru vam ne treba više od 400 ppi (piksela po inču), čak ni kod printera koji ispisjuju u rezoluciji od par tisuća tpi (točaka po inču, odnosno na engleskom: dpi – dots per inch). I to kada ispisujete na papir malih dimenzija pa će se fotografija gledati iz male udaljenosti. Ukoliko ispisujete fotografiju velikih dimenzija slobodno smanjite razlučivost na 300 ppi, ukoliko vam “nedostaje” piksela, neće biti katastrofa ni ako ispisujete na 250 ppi. Kod kvalitetnih inkjet printera i visokokvalitetnog offsetnog tiska (monografije itd) će vam biti dovoljno 350 ppi. Za uobičajeni print na inkjet printerima i za kvalitetan offsetni tisak će vam razlučivost od 250 do 300 ppi biti dovoljna, iako će offsetni tisak iz arka u slučaju nužde sasvim pristojno izgledati i na 200 ppi, dok će se novinski tisak zadovoljiti razlučivošću od 150 ppi pa čak i manje ako je potrebno. Najnižu razlučivost zahtijevaju printevi za jumbo plakate, jer su ogromnog formata i gledaju se s velike udaljenosti, i tu razlučivost varira od 20 do 50 ppi. Ne pretjerujte s razlučivošću fotografije jer ćete napraviti više štete no koristi. Prvo ćete imati veće datoteke, drugo, ukoliko zaista pretjerate s razlučivošću, degradirat ćete kvalitetu ispisa. Znam da nas sve skupa vrijedna ekipa iz odjela marketinga po korporacijama uvijek uči da je više jednako bolje, ali vjerujte, često lažu. Za razliku od rasterske tehnologije ispisa, postoji tehnologija sublimacije, što je tehnologija kontinuiranog tona (predstavnik takve tehnologije su mali foto printeri poput Canona Selphy). Kod takvih printera je optimalno koristiti nativnu razlučivost printera. A to je obbično između 200 i 300 ppi odnosno dpi, obzirom da u tom slučaju jedan piksel ispisujemo jednom točkom.
TIC TAC, a nisu bonboni 
Kod nas skoro pa da i ne postoje tiskare koje rade profile za svoj proces tiska, već uglavnom koriste standardizirane profile za određenu vrstu tiska. Tipa, FOGRA 39, Euroscale Coated itd. Iako ti profili ne odogovaraju točno strojevima koje oni imaju i ne garantiraju egzaktan tisak u smislu kolorita, to ne znači da ne koristite te profile. Naime, unutar profila se krije još jedan važan podatak, maksimalan nanos boje na papir. U engleskom nazivlju ćete se susresti s dvije skraćenice za taj pojam, TIC (Total Ink Coverage) odnosno TAC (Total Area Coverage). Svaki papir može podnjeti određenu količinu boje, i ukoliko se ta količina premaši dolazi na razmakanja papira. Papir postane previše vlažan, opada kvaliteta tiska, a kako papiri kod tiska kada automatski izlaze iz stroja i slažu se jedan na drugi, dolazi do preslikavanja s papira na papir. Klasičan četverobojni tisak može imati teoretski maksimalni nanos od 400%, odnosno, 100% cijana, 100% magente, 100% žute i 100% crne. No maksimalni nanos koji može podnjeti običan novinski tisak je svega 240%. I ukoliko prijeđete tih 240% doći će do razmakanja papira. Kod visokokvalitetnih inkjet printera, odnosno papira za isti, ta brojka je kudlikamo veća, no i najkvalitetniji papir ima svoja ograničenja.
Obrada u RGB, predaja u CMYK
Kako je DTP sinonim za stolno (tiskarsko) izdavaštvo, aplikacije su se razvijale sukladno potrebama tiskarske industrije. To uključuje i PhotoShop, pa stoga i CMYK mod u njemu. U svakoj tiskari će vas tražiti da datoteke predate u CMYK modu. Pa zašto onda obrađivati u RGB modu? Između ostalog, uprvo zbog prije spomenutih TIC-a i TAC-a. Ukoliko bi obrađivali neku fotografiju u CMYK modu, lako vam se može desiti da pretjerate s maksimalnim nanosom boje. Kako? Prilikom obrade fotografije je dovoljno da malo potamnite sliku i da u tamnim područjima premašite maksimalno dozvoljeni nanos boja. U priloženoj slici, koja je u CMYK modu, sam napravio “ferlauf” koji ide od crne do bijele boje. Crna, po definiciji unutar zadanog profila, ima maksimalni nanos od 240% i ferlauf je išao od 240% do 0%. U krivuljama sam malo potamnio cijelu sliku. Pogledajte info paletu i brojke pored oznake ∑ koja označava ukupan nanos boja. S lijeve strane je ukupan nanos boja prije apliciranja krivulja, a s desne strane je brojka koja će biti nakon apliciranja krivulja. 200% je naraslo na 303%, a maksimalni dozvoljeni nanos boja za novinski tisak je 240%. Da je ista stvar napravljena u RGB modu i uključen proof, imali bismo predodžbu o tome kako će to izgledati, a kod same konverzije iz primjerice AdobeRGB profila u ISONewspaper profil (ISO profil za novinski tisak), bi se ovih 303% smanjilo na maksimalno dozvoljenih 240%.
Prevelik nanos boja, 200 postaje 303

Prevelik nanos boja, 200 postaje 303

Mnogi misle da će adekvatan prikaz na monitoru dobiti ukoliko fotografije obrađuju u kolor prostoru stroja/printera na kojem će se vrtšiti ispis. Kao što vidite, to nije točno. Dapače, prije ćete na monitoru dobiti krivu predodžbu o ispisu vaše fotogafije ako radite u kolor prostoru vašeg profila, nego ako radite u RGB modu i uključite Proof. Obrađujte fotografije u RGB modu, i tak kada ste gotovi s obradom, zadnji korak neka vam bude konverzija u CMYK, i to preko profila koji su vam dali u tiskari. Priložena fotografija zorno ilustrira koliko se ispis može razlikovati zbog krivog pristupa obradi fotografije.

Pomak boja u praksi

Pomak boja u praksi

UCR, GCR i “InkSaveri”
Za razliku od ispisa na fotoprinter, gdje se ispisuju male naklade i gdje je sve podređeno kvaliteti, pa kolko košta da košta, tisak na offsetnom tiskarskom stroju je kompromis između kvalitete i cijene. Za razliku od RGB sustava, gdje je jednu boju moguće dobiti pomoću samo jedne kombinacije brojki, primjeirce zelenu koja ima RGB vrijednosti 40/90/50 možete dobiti samo tom kombinacijom brojki i nikako drugačije, kod CMYK sustava to nije tako. U CMYK sustavu gotovo svaku boju možete dobiti na više načina, i tiskarska industrija to koristi da bi uštedjela novac. Evo primjera, lijevi dio ima CMYK vrijednosti 12/85/94/41 dok desni ima vrijednosti 0/80/80/50. Koliku razliku u nijansi primjećujete? Jako malu. S time da je razlika čak i malo pojačana prilikom konverzije iz CMYK-a u RGB zbog prikaza ovog članka na webu i zbog jpg kompresije.
Ista boja, drugačije brojke

Ista boja, drugačije brojke

U čemu je trik? U lijevom dijelu kvadrata je ukupan nanos boja 12+85+94+41=232, u desnom dijelu kvadrata je 0+80+80+50=210. Kada k tome još pridodamo činjenicu da je crna boja u proizvodnji najjeftinija, stvari postaju očite. Tiskarska industrija je smislila nešto što koristi upravo ovu činjenicu da je moguće jednu boju dobiti više načina. Naziva se UCR i GCR krivuljama. UCR (Under Color Removal) smanjuje udio CMY boja a povećava udio crne boje. Obrnuto od toga je GCR (Gray Color Removal) koji povećava udio CMY boja a smanjuje udio crne boje. Iako u teoriji dvije različite CMYK vrijednosti daju istu nijansu, u praksi to nije tako. Prvenstveno zato jer se s izračunom GCR i UCR krivulja ide u krajnost kako bi se što više uštedjelo na boji pa se ide čak i malo preko teoretske vrijednosti koja osigurava da ne bude vizualne razlike. Kada na to još nadodamo da podosta tiskara vašu datoteku provuče kroz neki “InkSaver” softver koji dodatno “nateže” UCR krivulju kako bi još više smanjili potrošnju CMY boja, stvari postaju očite. Možda vam se čini čudnim ova štednja na boji. No uzmite u obzir da je offsetni tisak predvišen za tisak “prihvatljivom” kvalitetom. Čak i veliki ink jet printeri rijetko kada imaju spremnike veće od 1, 2 ili 3 litre po boji i oni im traju po nekoliko dana čak i prilikom intenzivnog korištenja. A velike tiskare obično imaju spremnik za boju od 1000 litara (rotacijske offset tiskare), i u stanju su taj spremnik potrošiti u dva do tri dana, a ako puno tiskaju i u jednom jedinom danu. Ukoliko ćete primjerice tiskati kalendar u offsetnoj tiskari zbog malo veće naklade pa imate računicu to tamo tiskati, tražite od tiskare da vam daju ICC profil s GCR krivuljom (može se čuti i naziv “profil sa slabom crnom”, a za UCR se može čuti da je “profil s jakom crnom”) i da ne provlače vaše datoteke kroz InkSaver softver ako ga imaju. U manjim i zastarjelim tiskarama koje niti imaju opremu niti znanja će vas možda čudno gledati ako im ovo spomente. No u velikim i modernim tiskarama koje imaju moderne strojeve i tehnologiju te obučene ljude za rad na tim strojevima, oni će vas jako dobro razumjeti o čemu govorite, jedino vam se može desiti da vas “ne žele razumjeti”.
Tomislav Čar

 

 

 

  2 comments for “KOLOR PROFILI, ŽELIM ZNATI (2)

  1. 6. lipnja 2014. at 11:14

    Pozdrav.
    Jako opširan i zanimljiv članak. Imam pitanje vezano za Unsharp Mask. Dali se sličan (isti) efekat može dobiti koristeći HIGH PASS filter , na overlay layeru?
    Potrebno zbog offset tiska.

    • tomislaw
      6. lipnja 2014. at 22:19

      Da, slična stvar se može dobiti i pomoću High Pass filtera. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i High Pass. High Pas u manjoj mjeri naglašava digitalni šum, ali je isto tako i manje fleksibilan od Unsharp Maska.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

2 + = 7