FOTOGRAFSKO VRIJEME PROMJENA

Razlozi

U fotografiji sam, s dužim ili kraćim prekidima i većim ili manjim intenzitetom još od malih nogu, od osnovne škole. No oduvijek sam se bavio fotografijom trenutka. Bila to ulična fotografija, koncernta, krajolici, portreti ili nešto sasvim deseto. Nikada se ozbiljnije nisam pozabavio režiranom i insceniranom fotografijom. Čisto iz razloga jer ista zahtijeva velik angažman da bi uopće došlo do samog snimanja. Odlučih se napokon okušati i u tome, došlo je fotografsko vijeme promjena.

Toniranje tena pred snimanje

Toniranje tena pred snimanje

Odluka je pala, i trebalo ju je sprovesti u djelo. Normalno, sada kreću problemi jedan za drugim. Koju temu odabrati? Odlučih ne previše razbijati glavu (da ju ne razbijem od silnog razmišljanja) već reciklirati nešto što se kroz povijest umjetnosti često ponavljalo, odlučih napraviti “kupačice” odnosno “pralje”. Ako je ta tema bila dobra za Pierre Auguste Renoira i druge velikane likovne umjetnosti, bit će i za mene. Prvo je valjalo naći lokaciju. Obzirom da sam iz Zagreba, prvo su se nametnula okolna jezera. No otpala su iz nekoliko razloga, ili se radi o malim jezerima s muljavom vodom, ili se pak radi o jako posjećenim jezerima gdje bi bilo puno neželjene publike prilikom snimanja. Nakon obilaska zagrebačkih jezera, lokacija snimanja se preselila na karlovačku okolicu i njegove rijeke, točnije, na Mrežnicu.

Pripreme za snimanje scene u vodi

Pripreme za snimanje scene u vodi

Lokacija

Lokacija određena, valjalo je napraviti sinopsis. Sinopsis napravljen i odmah novi problemi. Za ovakvo snimanje su mi potrebni rekviziti kao i prikladne ženske haljine, kojih, pogađate, nemam. Usljedilo je hodočašće na zagrebački Hrelić i njegov buvljak. Kupovao sam rifljaču i ženske haljine koje se mogu stilski uklopiti u priču. Moram li napominjati da su me ljudi čudno gledali kada sam isprobavao haljine? 😀  Ovom prilikom moram zahvaliti svojoj prijateljici Staši Sahman – StasaS koja me opskrbila mnogim potrebnim rekvizitima kao i korisnim savjetima. Uslijedila je potraga za modelima, što sam mislio da neće biti problem zahvaljujući društvenim mrežama, prvenstveno FaceBooku. Objavih na FaceBooku oglas s priapdajućim Renoirovim kupačicama kao idejom vodiljom da tražim modele i asistenta i čekah. Prvo mi se javila Sanja Glušić za asistenticu te je rekla da će raditi sve što treba da će ići i u vatru i u vodu. Pomislih, u vatru, za tim nema potrebe, ali u vodu ćeš sigurno. 😀

Sanja nakon odrađenog posla snima za svoj gušt

Sanja nakon odrađenog posla snima za svoj gušt

Modeli

Nakon nje su se počeli javljati i potencijalni modeli. No s prvim prijavama za modele, i prvi problem. Usprkos mnogim golišavim fotografijma koje puno cura snima mobitelima i objavljuje na FaceBooku, Renoirove kupačice su očito malo previše ekplicitne za većinu pa se izbor modela poprilično suzio, ako uopće mogu pričati o izboru. Između ostaloga, javila mi se i Marina Jakšić. Objasnih joj nit vodilju za seriju fotografija. Dobih odgovor da se njoj ideja dopada ali da si zbog posla ne može dozvoliti previše eksplicitne fotografije. OK, pomislih, još jedna odbijenica u nizu, nastavljam potragu. Kako sam svakodnevno bio u kontaktu sa Stašom, pitala me i tko mi se javio kao model. Spomenuh joj Marinu i rekoh da ona otpada. Na to mi je rekla da ju, kada se već javila, ne ispuštam “iz ruku”. Na moje pitanje “zašto”, samo dobih kratak odgovor “vidjet ćeš”.  OK, primih predavanje na znanje i na brzinu u glavi smanjih eksplicitnost snimanja, što je neloše i zbog same objave na neizbježnom FaceBooku, te kontaktirah Marinu. Misija obavljena. Marina će biti jedan od modela. Kasnije se ispostavilo da je Marina jedan od naših zaposlenijih modela koji snima diljem svijeta. Osim Marine, javile su mi se prpošna Nela Kreš i Sara Jahić. Mlade cure koje tek pokušavaju ući u svijet modelinga. Sari moram odati poštovanje na požrtvovnosti, trudu i volji. Naime, termin snimanja je bio predviđen za nedjelju 10. 8. 2014. No Sari su iskrsnule obaveze te je dan prije do duboko u noć radila u Novigradu. Nas četvero je krenulo iz Zagreba prema Karlovcu gdje smo se sastali i nastavili dalje ka Mrežnici.

Trenuci predaha

Trenuci predaha

Snimanje

Samo snimanje je proteklo u veselom raspoloženju i veći dio dana smo neobavezno časkali i roštiljali, dok smo sa samim snimanjem bili gotovi za nepuna tri sata. Obzirom da je u pitanju moje prvo “ozbiljnije” snimanje režirane fotografije, mislim da je ispalo sasvim solidno. I kako stvari stoje, bit će takvih snimanja još. Usprkos velikom angažmanu koji ovakva vrsta fotografije zahtijeva, čovjek ugodno provede vrijeme, i zadovljan je kada pogleda što je napravio.

Zahvala

Ovim putem još jednom želim zahvaliti svim učesnicima snimanja. Asistentici Sanji Glušić koja je najviše trpila moja maltretiranja i koja je zbog mene skupa s opremom morala zagaziti u hladnu Mrežnicu. Sari Jahić koja je umorna i neispavana ipak smogla snage doći na dogovoreno snimanje. Neli Kreš koja je vrckavim duhom dizala atmosferu. Marini Jakšić koja je s nama podijelila mnoga iskustva iz svijeta modelinga. Te na kraju, iako ni u jednom trenutku fizički nije bila prisutna na snimanju i njegovim pripremama ali je njen obol na fotografijama i te kako vidljiv, Staši Sahman znanoj kao StasaS na rekvizitima i savjetima.

U nastavku slijedi galerija snimljenih fotografija.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

54 + = 58