Kratka recenzija grill puba Grana u Prečkom.
U pjesmi Darko Domijn pjeva “raspukla svaka grana u ulici Jorgovana”. U ovom slučaju, raspuknuo se pub, rekli bi zalogajnica po zagrebački, Grana u Prečkom. Nas sedmero je, pardon, osmero, ne smijem zaboraviti na Djanga (frendov hiperaktivni pas), cijeli dan bauljalo Gorskim Kotarom, uglavnom smo životarili na sendvičima. Po povratku u Zagreb, onako izgladnjeli, odlučismo da smo zaslužili barem jedan pošteni objed. Odluka je pala na grill pub Grana u Prečkom. Stigosmo, oveći parking u vlasništvu Grane gotovo do kraja popunjen. Popunjen parking je inače podosta vjerodostojan pokazatelj kvalitete ugostiteljskog objekta. Nas sedmero, Django je ostao u autu, se smjestilo za veliki stol. Gotovo isti tren dolazi konobar i kaže da se vraća za minutu. Nakon 10-15 minuta, stiže konobar i pita što ćemo. Pitamo da li ima meni na kojem možemo vidjeti ponudu. Dobijemo menije i pada narudžba pića dok ne odlučimo što ćemo pojesti. Kada se konobar, rekao je da se vraća odmah, a to odmah je opet bilo nekih 10-15, minuta vratio, jedna kolegica je pitala imaju li u ponudi, ne sjećam se točno što, ali nešto što je bilo ispisano na ploči kao dnevna ponuda. Kaže konobar da nemaju više, da je od te ponude ostala samo goveđa juha. OK, pada narudžba za klopu. Naručeno nekoliko pljeskavica i porcija ćevapa. Druga frendica neće jesti ništa jer joj nije bilo dobro, glavobolja. Pita konobara imaju slučajno kakve tablete protiv glavobolje. Konobar ni pet ni šest kao iz topa odvali da imaju veliku i mali bejzbol palicu, ovisi o tome koliko boli, te da može dobiti po glavi ili po koljenu. Ako ju odalami po koljenu, vjerojatno će ju prestati boljeti glava!?
Meni, koji sam jedini naručo juhu prije glavnog jela, ćevapa, stigla juha, i feendici tablete protiv glavobolje. Juha je bila odlična. Normalno, bio sam glavni predmet sprdačine zbog juhe, ali šta sad, volim juhu. 🙂 Ubrzo stiže i sve ostalo. Uzgred moram napomenuti jedan mali detalj koji je meni osobno jako simpatičan. U pubu patrolira jedan mačak (mačka?), naprosto volim vidjeti životinje, što god sanitarci i razni puritanci mislili o tome, naprosto dođe kao ukras objektu. Ali… ovo nije bio bilo kakav mačak, pljunuti Hitler s SS-ovskom kapom. 🙂 Vrh glave crn i prema očima se spušta kao šilt kape, a ispod njuške crni Hitlerovski brčići. 😀 Zakon. OK, ajmo dalje na jelo. Prinesem lepinju k sebi i zapuhne me neki težak i reći ću neugodan misir. Ali obzirom na glad nisam se previše obazirao, ćevapi su vonjali kudlikamo više od lepinje, ali glad je napravila svoje. Ekipa koja je naručila pljeskavice je prošla nešto bolje jer je vonj i okus bio kudlikamo manje izražen. Manje više, smazali smo veći dio klope, svemu usprkos, glad je napravila svoje. I to je bila naša najveća i jedina greška, trebali smo zvati konobara isti moment kada smo primjetili da nešto nije u redu. Kada smo tražili račun, pitah konobara na čemu peku meso. Rekao je da peku na drvenom ugljenu. Rekoh mu da sve skupa ima jako loš i neugodan miris i okus. Na to sam dobio odgovor da je to miris ugljena. Na to sam polako počeo pizditi i rekoh da svi više ili manje znamo kakvu aromu ima meso kada se peče na ugljenu, a ovo definitvno nije od ugljena, rekoh mu neka pomiriše jedan ćevap. Rečeno učinjeno. Konobar pomirisao i lagano se namrštio te nevoljko rekao da je istina, meso ima neki čudan miris. Kaže, pitat će u kuhinji. Dolazi konobar s računom i prvo što kaže: “Da, kažu u kuhinji da nešto s ugljenom nije u redu, pa meso zato ima takav miris i okus.”!?!? Platismo, izađosmo, i onda šok i nevjerica. Podrignem se onako svinjski i dobijem osjećaj koji je isprobala većina muških, barem oni koji su iz kakve bačve ili rezervoara pretakali benzin ili naftu i zagrcnuli se. Podrignem se i osjetim okus benzina!? Isti onaj osjećaj, samo blaži, kado kada nehotice progutate malo benzina/dizela. WTF?
Da rezimiram. Ukupan dojam koji je pub Grana ostavio na mene je izrazito loš. A tamo smo išli jer slovi kao dobro mjesto za pojesti. Na stranu što se desilo s klopom, svi smo živi dočekali sljedeći dan. To naprosto vjerujem da se desilo nešto gadno, da li je u vatri pao komad plastike ili što već, pojma nemam. I za to sam siguran da je iznimka, jer nebi Grana bila tako duypkom puna da je to pravilo. Ali ovo otvara neka druga pitanja. Kako kuhar nije primjetio da nešto smrdi? No da krenem s nabrajanjem pozitivnih, tu ću brzo biti gotov, i negativnih stvari.
Pozitivo:
– velik parking za goste
– dobra juha
– cijena
Loše:
– Svi kolokvijalno kažemo “vraćam se odmah, vraćam se za minutu”, ali to kažemo kada se zaista vratimo za minutu dvije tri. A ko je konobar svjestan da će se gost načekati, a trebao bi biti, tada se kaže: “Ispričavam se, imamo veliku gužvu, vraćam se za xy minuta”
– s ploče koja sadrži dnevnu ponudu gotovih jela se brišu jela kojih više nema u ponudi
– u redu je ne biti kao robot i pokazati da si čovjek, ali ako nemaš smisla za humor, onda rađe držite jezik za zubima. Ali reći gostu da ga može bezbol palicom odalamiti po glavi ili po koljenu, a ako ga odalami po koljenu onda će ga prestati boljeti glava?! Kada nekome nije u toj mjeri dobro da traži tabletu u ugostiteljskom objektu, onda mu sigurno nije ni do lošeg humora. A bilo je lošeg humora još
– kada ti gost kaže da nešto ne valja, bez obzira što smo završili s jelom, te i sam, zajedno s kuharom, ustanoviš da nešto s jelom opako ne valja, tada se poklopiš po ušima i u najmanu ruku se ispričaš. A ne kažeš gostu onako šeretski “A čujte, nešto ne valja s ugljenom, inače je sve u redu”.
Sve u svemu, definitivno najgori ćevapi koje sam u životu jeo. No ponavljam, ovi ćevapi nisu nikakvo mjerilo, već prije nekakav eksces. Ali sve ovo ostalo ostavlja poprilično loš dojam, a to, bojim se, jest uobičajeno. S moje strane, ukoliko želite bosansku kuhinju, topla preporuka ide Mostovima na “staroj Radničkoj”. Neznatno viša cijena, ali kudlikamo profesionalniji odnos prema gostu. Sve si mislim da ću Grani dati još jednu šansu, ali ako se i sljedeći puta raspukne kao u Domijanovoj pjesmi, križam ju s popisa.